U Istri, arhaično ne znači nužno i staro. Kulturni krajolik unutrašnjosti poluotoka odlikuje rijedak kontinuitet naseljavanja i kultivacije zemlje. Neke od tih tradicija, poput uzgoja vinove loze i maslina, zaista se mjere u tisućama godina. Pa, iako su vlakovi i automobili zamijenili magarce i kola, tračnice i ceste uglavnom su ostale iste. Kontinuitet je pragmatičan: topografija Istre nemilosrdna je, a prilagodba je ključna za opstanak. Stanovnici Istre intuitivno razumiju rečenicu iz romana Leopard: Ako želimo da stvari ostanu kakve jesu, morat će se promijeniti. Autor romana, Giuseppe Tomasi di Lampedusa, pisao je o Siciliji 19. stoljeća, no jednako tako moglo bi se raditi o današnjoj Istri. Čak i među brojnim bezvremenskim utiscima koji putniku ostaju nakon posjeta obalnim gradićima i odmaralištima, stari grad Motovun posebno je upečatljiv primjer. U trenutku kada se južna zavojita cesta naglo izravna prema strmom brdu na čijem je vrhu grad, putnik se na tren osjeti poput osvajača. Kuće djeluju poput ovaca koje traže utočište među drevnim pastoralnim institucijama crkvenih zvonika i palača, zaštićenima strmim padinama od napretka u dolini u podnožju. No drevne su institucije danas uglavnom prazne, o stadu prvenstveno brinu vrlo suvremene institucije turizma i kulture, posebno slavni Motovun film festival. Međutim, najnoviju scenu u istarskoj sekvenci prilagodbe ne pruža Motovun film festival, nego novi hotel i vinarija Roxanich u susjedstvu.